Negirati sebe ili izgubiti roditeljsku ljubav? Pitanje je sad
LGBTIQ osobe u Crnoj Gori u ranoj mladosti, nakon spoznaje svoje različitosti u smislu seksualne orjentacije ili rodnog identiteta, suočene su sa daleko težim odlukama od svojih vršnjaka ili vršnjakinja. Zatvorena društva LGBTIQ mladima bez razmišljanja nameću pritisak donošenja sledeće odluke - Negirati sebe ili izgubiti roditeljsku ljubav i podršku?
Naizgled jednostavno pitanje postaje metaforička raskrsnica sa dva suštinski različita životna puta. Put potpune samonegacije uz održavanje privida porodičnog sklada sa jedne strane, ili put samoprihvatanja i ličnog ostvarenja i potpunog gubitka porodične podrške i ljubavi, sa druge.
Balkanski prostor karakteriše specifičan način razmišljanja po principu „šta će narod reći”, čime se zadovoljenje i poštovanje društvenih normi i očekivanja stavljaju ispred sreće i ličnog zadovoljstva pojedinca. U ovoj pojavi, karakterističnoj za manje sredine tradicionalnijih shvatanja tražimo i uzrok visokog stepena javno nedeklarisanih pripadnika/ca LGBTIQ zajednice u Crnoj Gori u odnosu na zemlje regiona. U slučaju da se LGBTIQ osobe odluče da saopšte dio svog identiteta roditeljima i bližnjima, česti su slučajevi odbacivanja, a u ekstremnim slučajevima prisutno je i nasilje, izbacivanje iz porodičnog doma i potpuno uskraćenje podrške, o čemu svjedoče i podaci jedinog LGBTIQ skloništa u zemlji.
Ovaj binarni teret koji mlade LGBTIQ osobe nose upravo je i tema razgovora sa nekoliko članova crnogorske LGBTIQ zajednice. Među njima je i John, crnogorski LGBTIQ aktivista, koji je sa nama podjelio svoje iskustvo „outovanja“ i odnosa sa porodicom.
„Coming out (autovanje) je nešto što je izuzetno teško, bolno i rizično u Crnoj Gori. Neki ljudi autovanje posmatraju kao nešto što se uradi jednom i onda čovjek može da nastavi dalje. To, naravno, nije slučaj – autovanje je proces koji traje cijeloga života i koji nema kraja. Meni nikada nije bilo teško da se autujem kolegama i koleginicama aktivistima, na primjer, ali mi je najteži dan u životu bio autovanje najužoj porodici. Iako se to desilo početkom ove godine, djelovalo je kao da mi se cijeli svijet ruši i da ću izgubiti sve u životu, uključujući i samog sebe. Srećom, porodica me je prihvatila, jer biti peder nije ništa nenormalno i posebno; dok im moj aktivizam, s druge strane, mnogo teže pada. Ja sam imao tu privilegiju da ne ostanem bez krova nad glavom i podrške svih koji su mi bliski, što nije slučaj sa velikim brojem mladih i starijih LGBTQ osoba u Crnoj Gori.“ - navodi John.
Zanimljvo je posmatrati porodičnu podršku, ljubav i krov nad glavom kao privilegiju koja dolazi sa uslovima, što je upravo iskustvo Marije (izmjenjeno ime) iz Kotora.
„Ja volim svoju porodicu više od svega, i mislila sam da će me prihvatiti jer sam ja ipak njhovo dijete. Nažalost do toga nije došlo i nakon burne svađe jedne noći, uslijed saznanja sam lezbejka, rečeno mi je da napustim porodični dom. Imala sam 19 godina i bilo je zastrašujuće pronaći svoj put bez podrške onih koji bi trebalo da nas, kao svoju djecu, bezuslovno vole. Godinama sam se kajala što nisam uspjela da slažem i da održim iluziju da sam strejt. Ali kako sam više sazrijevala, shvatila sam da je važnije biti iskren sa sobom, i živjeti slobodan život sa onom porodicom koju sami biramo. Ipak, kao svako dijete koje voli svoje roditelje, nadam se da će moja porodica razumjeti da ne smijemo stavljati potrebe komšija prije potreba sopstvenog djeteta, i razumjeti da ljubav, pogotovo roditeljska, mora doći bez uslova. Na kraju krajeva, bez obzira na naše različitosti, svi smo nekada bili djeca, koja dijele iste strahove, osjećanja i potrebe. Da bismo bili srećni, nekada je dovoljan samo zagrljaj roditelja koji djetetu kaže: „Ne brini, sve će biti u redu, dok god je moje dijete srećno!“ – kaže sagovornica PRIME redakcije Marija.
U razgovorima sa LGBTIQ zajednicom u više navrata pomenut je koncept porodice koju biramo, nasuprot biološke porodice. Porodica koju biramo predstavlja onu grupu osoba, dominantno prijatelja, kojima se LGBTIQ osobe okružuju u slučaju nedostatka podrške biološke porodice. Ova mreža podrške za LGBTIQ osobe može predstavljati razliku između života na ulici i krova nad glavom, stabilnog mentalnog zdravlja i života sa mentalnim problemima, a često i suštinsku razliku između života i smrti.
O značaju porodice koju biramo, razgovarali smo sa Enesom, gej momkom kojem je takođe uskraćena porodična, i podrška užeg okruženja.
„Biti mlad, napušten i sam osjećaj je koji ne bih nikom poželio. U momentima kada porodicu ne zanima ništa o vašem životu, samo zbog vaše seksualne orijentacije, osjećate se bezvrijedno, odbačeno i kao da na svijetu nema mjesta za vas. Zato je porodica koju biramo važna, i mogu reći da bez njihove podrške, ljubavi i ohrabrenja gotovo sigurno ne bih bio živ danas.“ – navodi Enes.
Opet, mnoge LGBTIQ osobe, svoj identitet spremne su kriti do kraja života, kao što je slučaj sa Ksenijom iz Berana, koja zbog odnosa sa roditeljima.
„Iako sam pripadnica zajednice, taj segment života sam oduvijek držala za sebe. Odrasla sam u porodici sa kojom sam vrlo bliska, kao što su i sve porodice na sjeveru, i ako niko od njih ne sumnja za mene, svjesna sa da bi takva vijest uticala na naš odnos, a možda bih čak svi prekinuli odnos sa mnom. Za taj razvoj situacije nisam spremna i iskreno mislim da neću nikada i biti, jer ne znam šta bih radila da nemam podršku onih koje najviše volim. Da živimo u idealnom svijetu, ovakve stvari ne bi bile ni tema, i niko ne bi morao da gubi onog koga voli zbog porodice koju takođe voli svim srcem. Ali znamo gdje živimo, i za te nivoe prihvatanja će proći još godina.“ – kaže Ksenija.
Pored pripadnika/ca zajednice, svoja iskustva i zapažanja u vezi sa značajem odnosa roditelja i LGBTIQ mladih, sa nama je podjelila i psihološkinja Irena Boričić, koja već duži niz godina radi sa pripadnicima/cama LGBTIQ zajednice kroz program psiho-socijalne podrške nevladine organizacije LGBT Forum Progres.
„Kroz višegodišnje bogato i raznoliko iskustvo u radu sa zajednicom bila sam u prilici da slušam razne životne priče. Konkretno odnoseći se na temu autovanja porodici, nažalost više je onih koji nisu dobili potrebnu podršku, razumijevanje i zaštitu u procesu prihvatanja rodnog i polnog identiteta od strane najbližih i okoline a samim tim ih je to dovodilo do neprihvatanja sebe i cjelosti što je nerijetko rezultiralo psihološkim poteškoćama u vidu depresivnosti, anksioznosti nerijetko i suicidalnih misli i ideja. Roditelj se rađa rođenjem djeteta, samim tim, rađaju se brojna očekivanja. U početku ona se tiču bazičnih vrijednosti a kasnije kako dijete raste, rastu i očekivanja roditelja.“ – navodi sagovornica PRIME redakcije.
Dodaje da statistički podaci govore da mladi u Crnoj Gori kasno napuštaju roditeljske domove, često preuzimaju porodične poslove ili profesiju jednog od roditelja.
„S’ tim u vezi roditelji nerijetko ucrtavaju životni put svojoj djeci nesvjesno ih ukalupljujući u kako sopstvena tako i očekivanja socijalne sredine. Njihovo dijete koje ima seksualnu orjentaciju ili rodni identitet koji je neukalupljen u njihova očekivanja i standarde tradicionalne crnogorske porodice roditelji doživljavaju kao svoj lični poraz plašeći se time osude i sramote od strane društvene sredine a u suštini njihovi bazični strahovi polaze iz nepoznatog - razlikovanja seksualne orjentacije ili rodnog identiteta koji je njima poznato i velikog straha za dalji život i bezbjednost sopstvenog djeteta.“ – kaže Boričić.
Psihološkinja napominje da se kvalitetna komunikacija roditelja i djece gradi tokom cijelog života a temelj samog odnosa postiže se u ranom djetinjstvu.
„Čvrsti temelji kvalitetne komunikacije, odnos pun ljubavi, razumijevanja, međusobnog poštovanja i prihvatanja je ključ uspjeha za građenje zdravog odnosa uzmeđu roditelja i njihove djece. Upravo takav odnos odolijeva svim izazovima koje nameću individualne razlike i uticaj socijalne sredine.“ – zaključuje sagovornica.
John M. Barac
Tekst je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni iInkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom tekstu isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.