Legalizacija marihuane – odluke donositi hladne glave
Legalizacija marihuane u Crnoj Gori je definitivno pitanje o kojem treba odlučivati hladne glave i pri tome koristiti iskustva država koje su već daleko odmakle u procesu sprovođenja sličnih inicijativa. Takođe, pozitivna i negativna iskustva obavezno treba sagledati i u kontekstu sprovođenje zakona i regulativa u našoj državi, što nas na početku odmah mora zabrinuti, jer smo svi svjedoci toga kako stvari kod nas funkcionišu u tim oblastima.
Niz država je već legalizovalo ili dekriminalizovalo upotrebu marihuane. U većini evropskih država, upotreba marihuane je dekriminalizovana. U praksi, to znači da je posjedovanje manjih količina za ličnu upotrebu dozvoljeno, međutim proizvodnja i prodaja su zabranjene. Urugvaj i Kanada su prve države koje su legalizovale upotrebu marihuane, što znači da su ovo pitanje uveli u legalne tokove i stavile pod kontrolu i proizvodnju i prodaju. Crna Gora se nalazi u grupi zemalja u kojima je upotreba marihuane u potpunosti zabranjena, ali možemo da primijetimo trend blaže kaznene politike, pa je sada posjedovanje manje količine za ličnu upotrebu kažnjivo prekršajnim kaznama. Takva kaznena politika ne odnosi se isključivo na marihuanu već i na ostale droge. Analizirajući njihova iskustva, možemo da primijetimo i pozitivne i negativne konotacije ove inicijative.
Prije svega, da se dotaknemo medicinskog aspekta. Čini se da upotreba marihuane ili ulja proizvedenog od te biljke u liječenju nekih bolesti ima svoju opravdanu primjenu. Ne smijemo zanemariti ni činjenicu da su 2020. godine, na preporuku SZO, kanabis i smole kanabisa uklonjeni sa liste najopasnijih droga. To je urađeno sa ciljem da se olakša istraživanje korišćenja marihuane u medicinske svrhe, što govori dovoljno samo za sebe. Nešto ranije su evropski poslanici u rezoluciji o upotrebi kanabisa u medicinske svrhe pozvali Evropsku komisiju i nacionalne vlade da konačno utvrde šta je medicinski kanabis, da se spriječi zloupotreba i osiguraju sredstva za istraživanja o terapijskim učincima kanabisa. Jedan od razloga dekriminalizacije upotrebe marihuane u Holandiji je, pored niza drugih, da se prodajom te droge u kontrolisanim uslovima korisnici odvoje i ne miješaju sa korisnicima opasnijih droga, a praksa je pokazala da to definitivno jeste faktor rizika kad je prelazak na opasnije droge u pitanju, a posebno za mlade ljude. Takođe, primjetan je pozitivan uticaj ovakvih inicijativa na ekonomskom planu i u oblasti suzbijanja organizovanog kriminala prije svega, jer se uvođenjem u legalne tokove, novac, koji obično završi u rukama organizovanog krimininala, uplaćuje na budžet države i samim tim se slabi moć kriminalnih struktura.
Iako je još rano za sumiranje dugoročnih efekata, neka istraživanja pokazuju pad krivičnih djela povezanih sa marihuanom i za 70%. Sredstva koja se slivaju u budžete država koje su legalizovale marihuanu se svake godine povećavaju i to je osnovni motiv za ostale države koje se spremaju da učine istu stvar, a koliko vidimo nije zanemarljiv argument i kod inicijative koja se pokrenula u našoj državi. Neke savezne države SAD su značajan dio ovih sredstava iz budžeta usmjerile upravo na obrazovanje i podršku mladima. Kanada je, uz legalizaciju marihuane, značajno pooštrila kazne za prodaju te droge maloljetnim licima, u želji da u startu ublaži uticaj koji legalizacija može da ima na upotrebu te droge kod mladih.
Što se tiče negativnih efekata legalizacije, očigledno je da i pored ovih pozitivnih efekata na niz oblasti ništa nije promijenilo činjenicu da je marihuana droga i da njeno korišćenje ima dosta negativnih implikacija po mentalno i sveukupno zdravlje ljudi, a pogotovo kad su u pitanju mlađe osobe. Ujedinjene nacije upozoravaju na pojačanu zloupotrebu narkotika širom svijeta, posebno za vreme trajanja pandemije koronavirusa i zauzimaju vrlo skeptičan stav prema legalizaciji marihuane širom svijeta. Po izvještaju UNODC-a (UN-ova kancelarija za droge i kriminal) iz 2018. Godine, 269 miliona ljudi širom svijeta koristi narkotike, što predstavlja rast od 30% u odnosu na 2009. godinu, a više od 35 miliona ljudi pati od ozbiljnih problema sa drogom.
Prakse u realizaciji ovih inicijativa, čak i u državama koje su poznate kao dobro uređene u oblasti sprovođenja zakona, pokazuju da je moguć veliki broj zloupotreba. Recimo, u slučaju Holandije, koja je dekriminizovala marihuanu i uredila prodaju manjih količina (do 5 grama) u posebno označenim mjestima (coffeeshop), a ostavila van zakona proizvodnju i prodaju većih količina, primjećujemo zbunjujuću situaciju, jer vlasnici kafića marihuanu za prodaju prosto moraju da kupe na ilegalnom tržištu uz veliki rizik da krivično odgovaraju. Nije teško shvatiti da je ovakva situacija podsticajna za kriminalne organizacije, jer je potražnja povećana, a snadbijevanje ograničeno na usluge koje samo oni mogu da vrše. Crno tržište je vrlo prilagodljivo i reaguje trenutno, pa imamo slučajeve da neke države, u želji da iskoriste benefite ove industrije u nastajanju, želeći što više da popune budžet, uvode velike poreze na proizvodnju i prodaju marihuane, što ilegalne proizvođače stavlja u povoljniji položaj, jer su u mogućnosti da ponude niže cijene. A ako ovu činjenicu stavimo u konteks aktuelnog trenutka u našoj državi, sa aspekta poštovanja zakona i pravnih normi, potpuno je prirodno da sa zabrinutošću treba gledati na mogućnost da se u Crnoj Gori legalizuje marihuana u medicinske svrhe. Pored toga, ako malo detaljnije pogledamo na kampanju prikupljanja potpisa za legalizaciju marihuane u medicinske svrhe, možemo da primijetimo da se ovom inicijativom predlaže pored legalizacije korišćenja u medicinske svrhe, i regulisanje proizvodnje i prodaje, tako da je u pitanju apsolutna legalizacija bez nekih ograničenja.
I pored zabrinutosti koja je motivisana lošom praksom u sprovođenju zakona u prethodnom periodu, trend je u mnogim državama da se marihuana legalizuje u različitim oblicima, i argumenti koji idu u prilog legalizaciji imaju realno uporište. Bilo bi pametno da ovu odluku donesemo hladne glave, uz puno promišljanja i iscrpno analizirajući dobre i loše primjere u državama koje su daleko odmakle u ovoj problematici. Imajući u vidu da je u toku izrada nove strategije za droge, možemo reći da inicijativa svakako dolazi u momentu kada donosioci odluka i stručna javnost imaju mogućnost da realno sagledaju sve činjenice i u skladu sa tim kreiraju zvaničnu nacionalnu politiku u odnosu na legalizaciju marihuane.
Boban Sekulić
Foto: ilustracija
Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.