Mladima treba podrška
Mentalno zdravlje predstavlja oblast koju svaka bolje razvijena država stavlja u prvi plan, posebno kada su u pitanju mladi ljudi. Mladi, kao kategorija društva kojoj (se) bi trebalo da se posvećuje najviše pažnje od zdravlja, preko obrazovanja, pa sve do kulture, su u našoj zemlji vrlo često zanemareni od strane institucija.
Ukoliko na život jedne mlade osobe, koji je sam po sebi turbulentan, dodamo uticaj COVID19 pandemije možemo zaključiti - mentalno zdravlje mladih je ugroženo, dok ćemo prave posljedice osjetiti u narednom periodu. Jasno je, pandemija će biti vrh ledenog brijega kada je u pitanju mentalno zdravlje, brijega koje smo kao društvo previše ignorisali.
Zbog brojnih ograničenja koje je pandemija donijela sa sobom, društvene aktivnosti koje su mladi svakodnevno obavljali su bile ograničene ili čak u potpunosti obustavljene, što je dodatno uticalo na mlade. Socijalna izolacija kao posljedica mjera tokom pandemije i ograničena dostupnost servisa podrške u oblasti mentalnog zdravlja mogu imati štetne kratkoročne i dugoročne efekte. Prema mišljenju mnogih stručnjaka, ovi faktori na koje su dodati strah od zaraze kao i drugi socio-ekonomski problemi predstavljaju idealnu podlogu za razvoj poremećaja mentalnog zdravlja kod mladih ili pogoršanja već postojećih.
Izazovi i važne životne odluke koje dolaze sa odrastanjem kao što su izbor škole i fakulteta, prijateljstva, ljubavi, nerzumijevanje roditelja itd. mogu predstavljati ozbiljan pritisak za jednu mladu osobu. Kao izduvni ventil mladi vrlo često vide alkohol i različite psihoaktivne supstance. Misleći da im korištenje supstanci može pomoći u ublažavanju neželjenih osjećaja poput beznađa, tjeskobe, razdražljivosti i negativnih misli često vrlo nesvjesno razviju bolest zavisnosti. Imajući u vidu da se mozak u ranim dvadesetim godinama još uvijek razvija, tako i sam razvojni put od eksperimentisanja sa psihoaktivnim supstancama do razvoja bolesti zavisnosti bude mnogo brži u odnosu na odrasle osobe.
U Crnoj Gori se o mentalnom zdravlju još uvijek ne govori dovoljno a kada na to dodamo društvenu stigmu koja ga okružuje neminovno je da odlazak kod psihologa neće biti česta pojava i da upravo iz tog razloga većina mladih ne dobije podršku koja im je potrebna.
Koliko Crna Gora brine o mentalnom zdravlju svojih građana i građanki govori činjenica, da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije naša država spada u deset zemalja sa najvećim brojem samoubistava po glavi stanovnika.
Nedovoljno razvijenoj svijesti u odnosu na mentalno zdravlje svakako doprinosi i neinformisanost. Zabrinjavajuće je da istraživanja pokazuju da u Crnoj Gori tek 50 odsto opšte populacije raspolaže informacijom da se mentalni poremećaji i poteškoće mogu liječiti kao i sva druga oboljenja. Ovo jasno ukazuje da se mora raditi na podizanju nivoa informisanosti, jer prevencija počinje edukacijom i podizanjem nivoa svijesti.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, mentalno zdravlje se definiše kao - stanje blagostanja u okviru kog svaki pojedinac shvata svoj potencijal, može se nositi sa svakodnevnim životnim stresovima i produktivno doprinositi svojoj zajednici. Da bi jedna mlada osoba ostvarila taj puni potencijal potrebno joj je pored obrazovanja pružiti kvalitetne socijalne, kulturne, zdravstvene i druge servise podrške.
Prevencijom mentalnih oboljenja i unaprjeđenjem mentalnog zdravlja mladih ujedno se preveniraju i rizični oblici ponašanja među kojima su i zloupotreba droga i alkohola. Zato je važno da institucije čuju glas mladih kako bi im se omogućila adekvatna podrška u očuvanju i unaprjeđenju mentalnog zdravlja.
Vlada i relevantne institucije koje slave evropske vrijednosti, po uzoru na bolje razvijene zemlje, moraju mladima obezbijediti adekvatne programe podrške, kao i programe u okviru kojih će mladi moći kvalitetno i zdravo da provode svoje slobodno vrijeme i neophodno je da se oni prilagođavaju potrebama mladih, a ne da se mladi prilagođavaju sistemu.
Jelena Rakčević
Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.