Imam da ti kažem....
U društvu, tokom našeg odrastanja mnoge stvari nam se nameću, počev od toga, da li ćemo se igrati sa barbikama ili autićima, da li ćemo nositi odjeću crvene ili plave boje, da li ćemo u srednjoj školi već početi da se šmkinkamo ili da nosimo ravno obuću, ili možda ipak platformu ili štiklu.. Dolazi vrijeme famoznih maturskih večeri (i za mene je taj događaj bio tako veliki, važan odmah da se razumijemo J ) da li ćemo za to veće odabrati da nosimo haljinu i već pomenute štikle ili ipak da se odlučimo na svedeniju varijantu.. i tako konstantmo iz jedne situacije u drugu, nakon jednog perioda uslijedi drugi, kada drugi diktiraju ili još bolje očekuju šta ti treba da radiš. Nadalje, kada završiš srednju školu, slijede pitanja, kad ćeš da se zaposliš, pa i kad se to desi, sad je vrijeme da imaš „nekog“ i tako vrijeme.. vrijeme za ovo, pa još i za ovo i tako u nedogled...
Imam da ti kažem, ne postoji vrijeme za nešto - postoji samo tvoje vrijeme i za šetnju i za odmor, prije svega za sebe. Imam da ti kažem da samo ti imaš pravo da odlučuješ koju ćeš školu da upišeš, gdje ćeš da se zaposliš i da ovo nikako ne dovodiš u pitanje da li uopšte i treba da bude tako. Naravno da treba! Prije svega treba da radiš na sebi, tako što ćeš pohađati praksu, ići na razmjenu, proći kroz različite obuke/ seminare, učiti jezik... Da tebe čeka toliko toga, različitih prilika i mogućnosti da razviješ svoju kreativnost i potencijale i da se prije svega TVOJ glas čuje...
Imam da ti kažem... posao nije nagrada, nego nešto što te sleduje na osnovu prethodno stečeg znanja i stručnosti, postoječih kompertencija, jer ti možeš i trebaš kao pojedinac da aktivno doprinosiš ovoj društvenoj zajdnici. Važno je da znaš da niko drugi, uostalom ne može da zna šta je tebi potrebno osim tebe samog i da, treba da znaš da to nijesu „posebne potrebe“ niti si ti nečija „posebna potreba“, već indjividua za sebe koja svojim postojanjem i djelovanjdem može da učini ovaj svijet boljim, inkluzivnijim, koji različitost neće posmatrati kao tregediju, ali ni kao čudo Božije.
Imam da ti kažem... samo svojim djelovanjem i naravno zajedno sa drugima možeš da doprineseš da dođe do promjena i nemoj da te obeshrabri to što je taj proces spor, jer za promjene i jeste potrebno vrijeme. Ti budi istrajniji, ali tu negdje „na sredini“ ono što kažu „zlatna sredina“ je najbolja, ne obazirujući se na komentare da si „uprkos svom invaliditetu“ se školovao ili uradio nešto. Ne sumnjaj nijednog trenutka da ne treba da ideš korak dalje ka obrazovanju, a to je da upišeš fakultet, magistriraš ili doktoriraš, kaži: „To je moje pravo!“.
Imam da ti kažem, ne budi kalup, još jedan u nizu onih koji se neće odlučiti da živi samostalno, koji će sam donositi odluke, imati kontrolu nad sopstvenim životom i snositi odgovornost za svoje postupke, jer to i jeste srž života. Možda za naše podneblje djeluje „nevjerovatno“ ili čak kao „sedmo svjetsko čudo“ nažalost i jeste tako. Ti samo budi ona „zlatna sredina“ i samo kaži: „Imam da ti kažem, tako sam odlučio!“.
Nije od manjeg iznačaja i ovo da znaš - svako ima pravo da bira svog partnera, nezavizno od toga da li je on osoba s invaliditetom ili ne, i da se ništa ne podrazumijeva kod osoba s invaliditetom, jer je to opet isključivo lična i samo lična odluka, a ne odluka prijatelja, komšije, poznanika.
Imam da ti kažem - nemoj da te pokolebaju komentari okoline na temu roditeljstva, jer uz adekvatnu podršku od strane nadlažnih (prije svrga psihološku ili pomoć druge osobe) ništa nije nemoguće i ne treba da ugasi tvoju želju da se nađeš u novoj ulozi, ulazi roditelja..
Dosta toga bih još mogla da nabrajam, ali ovo je možda nešto što čini naš život smislenim, onim što jeste i nije zanemarljivo nimalo. Možda ste negdje na počeku očekivali da ću pisati odmah o invaliditetu, pri tom podvlačim da je to moje lično svojstvo koje mene čini onakvom kakvom jesam i da to sam JA, ali kao što vam već napisah ne bih da se uklapam u onaj društveni kalup, koji samo vidi invaliditet, a ne mene kao OSOBU s invaliditetom koja može i treba da u društvobavlja, kako sam i gore navodila različite uloge.
Čekaj! Još samo ovo: ŽIVOT JE SAMO JEDAN, iskoči iz kalupa i budi svoj!
Anđela Miličić
Foto: Pixabay
Članak je nastao u okviru projekta PRIME (Profesionalni, odgovoRni i Inkluzivni Mediji) koji je finansijski podržan od Evropske unije i dijelom kofinansiran od Ministarstva javne uprave Crne Gore. Stavovi izraženi u ovom članku isključiva su odgovornost PRIME redakcije i ne odražavaju nužno stavove donatora.